Marilena Dužman domaća je autorica koja sa obitelji živi i radi u Ližnjanu,malom mjestu na jugoistoku Istre.Strastvena je ljubiteljica ljubavnih romana i trilera,putovanja i pisanja,u čemu provodi većinu slobodnog vremena.S Marileninim radom sam se susrela kroz njen prvi roman “Gdje mi je psihijatrica?” koji mi je bio odličan.Pravo osvježenje sa domaće scene.Roman “Opsidijan” još mi je i bolji.A u ovom trenutku,dok ja pišem recenziju za drugi roman,Marilena je već izdala i treći roman “Razgovori s ginekologom” kojem se posebno radujem (tko i ne bi,Marilena je sve bolja i bolja,a i ginekolog malo golica maštu ).
U “Opsidijanu” se susrećemo sa Hanom i Ivanom koji su prijatelji već odavno,žive zajedno i podrška su jedno drugom.Baš onako pravi prijatelji koji su bezuvjetno tu jedno za drugoga,potpora u sreći,potpora u tuzi.
Hana i Ivan rade u jednoj maloj start-up firmi.Njihov šef je Amerikanac,a firma broji šest radnika.Ali taj njihov šef nije kao i ostali,on je super-mega-turbo-šefčina!!!Koji bi šef,ma koliko god imao dobru zaradu i dobre radnike,preselio ured iz Zagreba na Tenerife za svih šest djelatnika,plus plaćena dadilja za dijete jedne od radnica?Hrana,smještaj,izleti po Tenerifima – sve,baš sve o njegovom trošku.I to čak punih šest tjedana!!!Nevjerojatno!
Hani je ovaj odlazak na Tenerife dobro došao.Ona je naime nedavno prekinula vezu,i to s oženjenim muškarcem,što je naravno tek tada saznala.Inače Hana nije bila zadovoljna sobom,sramila se kojeg kila viška,a na prevare je gledala sa prezirom jer je njen otac prevario njenu majku.A sada je ona bila ta koja razara nečiji brak…Uz to joj je nedostajala i majka,koja je nedavno umrla.Sve to uzelo je danak i Hana se malo previše opustila na Tenerifima i pošteno se napila,goreći na suncu na ogromnoj vrućini koja joj je donijela sunčanicu.Hana par dana nije znala za sebe,a onaj koji je budno bdio uz nju je njen najbolji prijatelj Ivan.
Ivan također nije imao baš sretan život. Ivan je siroče, odrastao je u domu, a Hana je jedina koja je znala baš sve detalje o njemu. Zbog toga su bili posebno vezani, jako dobro su se razumjeli, a Hana mu je čak i “posudila” svoju baku.
Pomalo se na Tenerifima nešto dogodilo između Hane i Ivana. Nekako su “kliknuli”, počeli su osjećati nešto više od običnog prijateljstva. Gledali su jedno na drugo nekim drugim očima, punim ljubavi.
Nešto nije bilo u redu sa mnom.Gledala sam ga kao i tisuće puta do tada i ne znam zašto,stvarno ne znam zašto,ali te njegove vražje usne su me molile da ih opet pogledam.Spustila sam pogled na njih i… zadrhtala sam.Moje me vlastito tijelo izdalo!
Ali, sve što je lijepo, kratko traje. Dovoljno je malo nesporazuma i gubitak komunikacije da se sve ponovno preokrene. Naši golupčići udaljit će se jedno od drugoga, a dolaskom u Zagreb Hana će pobjeći kod bake u Ližnjan. Što će se dalje događati i hoće li pobijediti ljubav, prijateljstvo ili razdor, ostavljam da sami otkrijete…
Ljubav je komplicirana.Ljubav je slijepa.Ljubav boli.Ljubav podiže u nebesa,ali i baca na zemlju.Ljubav je dvolična i podla.Daje nam mrvice od kojih se hranimo,zanosimo,od kojih živimo,a tada nas grubo vraća u stvarnost,u život i svakodnevicu.
Ova me priča oduševila. Iako sam voljela i Psihijatricu, Opsidijan mi je još zabavniji i opušteniji. Likovi su tako stvarni, tako današnji, realno opisani, a tema jako zanimljiva. Može li se roditi prava ljubav među prijateljima, a opet tu je i vječno pitanje muško-ženskih prijateljstava? Istina ili samo mit?
Nekakav čudan naboj bio je u zraku između nas. Naboj koji nas je privlačio jedno drugome, ali u isto vrijeme stvarao ogroman jaz među nama.
Hani i Ivanu se bilo poprilično teško suočiti sa ljubavnim osjećajima. Ipak nije jednostavno. Tisuću je pitanja visjelo u zraku. Što ako se ipak prepuste strasti, hoće li ostati zajedno, hoće li to funkcionirati, ili će osjetiti da to nije to, a vodi li onda to uništenju jednog odličnog prijateljstva?
…pitam se…što bi bilo kad bi bilo? Ima li smisla? Hoćemo li sve pokvariti? Hoćemo li uopće nešto reći jedno drugome ili će nas ova čudna situacija uništiti?
On je jedina stalnost, jedina konstanta u mom životu. On je osoba koja me čita bez riječi dok me gleda u oči, poznaje me u dušu, osoba je koja me najviše može nasmijati, koja me jednom riječju može i rasplakati. Smijem li mu dati i tu novu kontrolu nad sobom? Mogućnost da mi slomi srce?
Nekako mi je poseban osjećaj čitati o tim ljubavima koje se rode neočekivano. Koje su čitav život ispred nekoga ali taj netko ne vidi dovoljno dobro ispred sebe, ne zna gdje tražiti ili pak uopće ne traži. A onda, kad se jednog dana sve kockice poslože, kad se ta ljubav nekim čudom iskristalizira sama od sebe, to je kao čarolija.
Ali ne traju sve čarolije vječno, i nisu sve prave ljubavi uvijek i one najsretnije. Ponekad se dogodi i kriva karta, krivo mjesto pod zvijezdama, krivi trenutak i čarolija netragom nestane. Pretvori sve u kaos.
U prsima osjećam peckanje, na obrazima žarenje, a duboka bol u trbuhu prijeti da će mi izbiti ovo malo kisika koji mi je ostao za disanje, za preživljavanje. Moji su jecaji bolesni vapaji, krikovi za mrvom zraka, jer tijelo prijeti da će se slomiti.
I kad mislim da suze više ne mogu izaći, novi nalet pronalazi put i moči jastuke poda mnom, nove se strelice i koplja zabijaju u moje srce, paraju ga već razderanog, deru ga, kidaju, poigravaju se s njim i ostavljaju ga ranjenog, zgnječenog i krvavog.
S druge strane Hana je poprilično nesigurna osoba s manjkom samopouzdanja. Nezadovoljna je sobom i svojim životom. Iza nje je propala veza, majčina smrt, očev preljub, maćeha, par kila viška, sve što je vuče na dno… A za Ivana ona je jednostavno njegova SAVRŠENO NESAVRŠENA.
Jedna posebno svijetla strana ove knjige je Hanina baka u Ližnjanu. Kraljica sa metlom iz Trsta. Nona je posebna osoba, moglo bi se reć pomalo i funcutica. Nona ima svoj dnevni ritual, jutro započinje čišćenjem, uz pokoju beštimu na svakakve beštijice koje joj se nađu na putu. Svakoga će osvojiti svojim dobrim srcem ali i posebnim jelima skuhanim sa puno, puno ljubavi.
Uživala sam u knjizi, koja je pravi chic-lit roman. Lako se čita, priča se doživljava realno, likovi su odlično okarakterizirani, a radnja nadasve zanimljiva. A tu je i Nona da začini cjelokupan dojam. Ako vas zanima može li se roditi ljubav među prijateljima, a s druge strane koliko je tanka granica između ljubavi i mržnje, ovaj roman dati će vam odgovore na ta pitanja. Na uzbudljiv način definitivno! Ja sam uživala u čitanju, nadam se da ćete i vi.
Stube života teške su.Ponekad se uspinješ jednu za drugom i kad pomisliš da si nadomak vrhu,netko te sruši i baci na početak.Treba smoći snage i opet se uspeti s one prve.Ta je najteža.Druga je malo lakša,treća ide kao od šale.Stigneš na petu,šestu,život te opet baci dvije stepenice niže.Ali više nikada ne padaš na dno.Svaki pad te dočeka na višoj stepenici od onoga prije.I opet je sljedeći uspon težak.Najlakše bi bilo ostati na dnu.Ne boriti se,ne pokušati,ne uspinjati se.
Osvrt i foto – Veličanstvena.knjiga