Tako jednostavna čin umiranja, a tako prokleto puno pripreme.
Marileni Dužman ne treba puno razloga da napiše knjigu. Ako osjeća inspiraciju, napisat će je. Kad je sretna, nešto će napisati. Kad je hvata išijas, e, budite sigurni da će tek tada nešto napisati. Zna se da su najbolji pisci oni koji svoja djela stvaraju kanalizirajući najsnažnije emocije. Zato je Mrtav, a gladan upravo jedan od najboljih Marileninih romana.
Tada je Momi iznenadna misao prošla glavom. Bi li itko od ovih ljudi plakao za njim?
Tko je to mrtav, a gladan?
Moglo bi se reći da je Momi dosad išlo kao podmazano. Više puta mu se u životu, i u više situacija, baš posrećilo. Osim toga, Momo je on onih pametnih, snalažljivih i ne baš skromnih likova koji će bez pardona iskoristiti pruženu priliku. No Momo svejedno ima problem. Čini mu se nekako da ga ljudi baš ne vole dovoljno pa ga to potakne na jednu poprilično nevjerojatnu ideju.
Momo odluči lažirati svoju smrt kako bi vidio koliko će ljudi za njim patiti.
Želim vam još reći…
Meni je sasvim logično da čovjek bude mrtav, a gladan. Na kraju krajeva, svi smo mi živi, ali da budemo iskreni, siti nismo nikad. Dakako, ne govorim ovdje izričito o fizičkoj gladi (vidi se na vagi da po tom pitanju srećom baš ne trpimo), već onoj emocionalnoj, koja nas ponekad muči u jednakoj mjeri kao i našeg Momu. Kad smo živi, tu glad koliko-toliko znamo utažiti, ali mrtvi… tu nas je već malo teže zadovoljiti.
Jedna glupa smrt, a toliko problema!
Naš siroti Momo cijelog je života izgubljen, a nažalost nije naučio cijeniti prave životne vrijednosti. Ima sve što mu je potrebno, obitelj koja ga prihvaća, prijatelje koji su mu podrška i pažnju lijepih žena. Ne fali mu novca, zdrav je i zna se zabaviti. Ono što Momu muči jest vlastita nemogućnost da voli i za promjenu na prvo mjesto stavi nekoga drugoga osim sebe.
Momo nikad nije zadovoljan i uporno traži još, a taj manjak nečega što ni sam ne zna imenovati, proizlazi iz njegove nesposobnosti da sam drugome pruži ono što od drugih traži. Momo traži i dobiva cijeli život, ali nikada nije naučio davati.
Momova ideja da lažira svoju smrt, nas čitatelje vodi u avanturu koja uključuje zanimljiv niz ilegalnih postupaka (počevši od samog cilja da sam sebe proglasi mrtvim) poput postavljanja kamera za špijuniranje i putovanja u Ameriku, a uza sve to crvenit ćemo se čitajući o njegovim seksualnim eskapadama, svemu skupa napisanim na jedan komičan, privlačan i neodoljiv način.
Kroz cijeli roman čvrsto se provlači zdrava nota crnog humora koja garantira dobar provod i zabavu.
Lik Mome natjerat će nas da prema tom izgubljenom čovjeku istodobno osjećamo suosjećanje, no da ga i osuđujemo. Svojim nestašnim karakterom, pomalo besramnom osobnošću i spretnošću da svaku situaciju okrene u svoju korist, Momo će nam pokazati kako izgleda uspjeti u nevjerojatnom naumu. Pritom će nam pokazati i da nijedan loš potez ne završava bez posljedica.
Ako ste upoznati s Marileninim romanima, znate da je Mrtav, a gladan, nešto sasvim novo i jedinstveno proizašlo iz njezinog pera.
Osvrt i foto – Ključ za knjigu